5 THINGS THAT COVID19 PANDEMIC TAUGHT ME?

“This letter is to You. The You that’s had a rough week. The You that seems to be under constant storm clouds. The You that feels invisible. The You that doesn’t know how much longer you can hold on. The you that has lost faith. The you that always blames yourself for everything that goes wrong. To you. You are incredible. You make this world a little bit more wonderful. You have so much potential and so many things left to do. You have time. Better things are coming your way, so please hang in there. You can do it.”

Jodi Ann Bickley

This week was a tough one. I felt anxious, stressed, emotional and I suffered from insomnia and a headache. I always react like this on bad news, but usually shortly after I pull myself together and start looking for solutions and positive things.

I reminded myself that I lived through worse times in my life, I survived the war and there are no many things out there that can compare to that. I lived and worked on a cruise ship which is quite different from life on land. I left my family and friends and came to another country to look for a job, I slept on my friend’s sofas, I was without money, job and family. And still, there was always light at the end of the tunnel, so this shall pass to.

Reflecting on the previous 3 months in lock down, below I have listed 5 things that Covid19 taught me.

HAVING A GARDEN OR WEEKEND HOUSE IS PRICELESS

After everything that was happening since March, buying an apartment is not an option anymore. As there is a very high chance that this kind of situation will happen sometime again in the future living in a big city and a small apartment is not something that I want. Hopefully, in the next 5 years, I will be able to move to the countryside, have my own garden and be self-sustainable.

EVERY JOB HAS ITS END

Each time you take a job, be aware that it will have its end. Don’t restrict yourself that you only need to work in one industry field or build one career. In today’s world, you will probably have to change a few jobs if you planning to survive. This week we were reminded about this as my husband has been made redundant. He worked for the airline and we know that this industry was one of the most affected due to imposed travel restrictions. We were aware that this could happen but didn’t expect it this fast. Let’s see what the Universe has in the pocket for us next?!

THE WORLD WILL NOT BE THE SAME AGAIN

I don’t want this to sound like the end of the world prediction, but the fact is the world will not be the same as it was. I don’t know yet if it will get worst or better, but I am sure that we are entering a new decade that will be something we haven’t seen before. We need to adopt new skills, new approaches and innovation. One of the best things about this is that Mother Nature had some self-care time and there is a positive environmental impact. The ozone and ocean are healthier, the people reconnected with nature, the animals are taking over the land and the pollution is reduced. Finally, the skies are blue above China, the water is clean in Venice and you can see the Himalayas from Kathmandu. I only hope that it won’t get worst later when things pick up.

MATERIAL THINGS ARE NOT IMPORTANT

Your car doesn’t mean anything if you don’t have where to drive it. Your fancy clothes don’t mean anything if you don’t have where to wear it. Your newest gym equipment and membership are useless if the gyms are not reachable. Your newest watch, iPhone, makeup, perfume, you name it. Nobody cares what you have or how you look if they can’t see you.

Photo by Ivan Bertolazzi from Pexels

TAKE CARE OF YOUR HEALTH

We are all aware that our health is irreplaceable. Our immune system will be our best protection we will have against all diseases, viruses and bacterias that could harm us. You all know what you need to do: sleep well, exercise daily, meditate, control your mind, drink 2l of water, don’t smoke, don’t drink too much, socialize with good and inspiring people, don’t use too many harsh chemicals, go green and use natural products as much as you can. Try to spend time outdoors in nature and away from polluted cities.

Photo by Madison Inouye from Pexels

What did you learn during the lock down? Share it in the comments.

Advertisements

How to enjoy your job even though it is not something you wanted to do?!

“Look under your feet. The great opportunity is where you are. Every place is under the stars. Every place is the center of the Universe.”

Do you often think that somehow you just can’t find your way?! You don’t know what is your dream job and what is your passion while everyone around you is telling you that you have to do what you love, otherwise, you will not feel fulfilled?! As per many different research you are not the only one. Many people don’t like their jobs, but they still have to do it to be able to survive, support their families and pay their living expenses. And there is nothing wrong with it. However, even if you are stuck with the job you don’t like it doesn’t necessarily mean that you have to be miserable or unhappy. Furthermore, you know how they say “do the best you can with what you have, where you are“.

Photo credit goes to @kaboompics

So how exactly you can still enjoy your job although it is not something you wanted?

Firstly, you would need to change your mindset and instead of thinking how you are going to survive one more day from the “nightmare” think about it as something that you just have to do, a part of your daily routine. Try to see it more positively – maybe you will meet new people, learn or hear something new that might open you some other doors in the future.

Secondly, you are not your job so find time for your hobbies, sport or social activities after working hours. This will give you more motivation to finish your work so you can go and enjoy something you like. Now, don’t tell me that you don’t have any hobbies as that is just impossible today with so much choice. I have lots of different interest, however the hobbies I always go back to are yoga and blogging. Currently, as I spend more time at home due to Covid19 I do lots of walking and I am part of a book club with my friends so we can exchange our thoughts about different books. I have also decided to invest more time in my blog in the next 6 months, so these days I am spending lots of time reading, studying and exploring the internet.

Photo credit goes to @dpopbes (taken from Pexels)

Thirdly, try to find a higher purpose in your job. Maybe, your company is providing some products or services that are useful to the wider community. Maybe, you are an inspiration to somebody and you don’t know it. So try to be nice to people you work with and most importantly never take things personally. I have noticed that many times the problem arises as people start taking things too personally or they get offended and change their behaviour based on their feelings.

Finally, you have to believe. I love the following quote from Churchill: “There comes a special moment in everyone’s life, a moment for which that person was born. That special opportunity, when he sizes it, will fulfil his mission – a mission for which he is uniquely qualified. At that moment, he finds greatness. It is his finest hour.” This quote gives hope that one day we will find that special thing we like to do. In the meantime, work on yourself and your skills. Read good books, educate yourself, listen to TED talks and podcasts, follow inspiring people, do online courses. Try to keep up with new technologies, learn new skills, find yourself, mentor, study a new language, volunteer, help someone, meditate, and socialize with people who take out the best from you. And one day, sooner or later your time will come to shine. And all the hard work, invested time and hurdles will eventually pay off.

Stay safe everyone, and use your time wisely. 🙂

Darijina prica

„Na brodu sam već dvije godine, a otišla sam sa 28 godina. Dolazim iz Hrvatske i prvi put sam otišla na poziciju sobarice, a kasnije sam promovisana u supervizorku. Moji razlozi su slični kao i razlozi većine, a to je bila želja za putovanjima, upoznavanjem ljudi i, naravno, dobar novac. U početku je bilo veoma teško, ali nije mi nedostajao život na kopnu koliko sam mislila da će. I ranije sam bila daleko od kuće, porodice i prijatelja, tako da mi nisu toliki nedostajali, ali su mi nedostajala okupljanja porodice i prijatelja: rođendani, svadbe i praznici. Ono što je karakteristično za brod jeste da to postaje vaša druga kuća, vaš drugi dom, a ljudi koje upoznate vaša porodica. Nekad i bukvalno, jer se desi da pronađete životnog partnera baš na brodu. Život na brodu je težak i mnogi požele da daju otkaz i odu kući. Ali, to se dešava najviše iz razloga što je velik pritisak, standardi i dugi radni sati. Osobe koje to ne mogu da izdrže odustaju, a neki se jednostavno naviknu. A kada se naviknete, sve postaje bolje i lakše u vašoj glavi i u svemu tome počinjete da uživate. Posao ima mnogo dobrih strana, ali zavisi iz kojeg ugla ga posmatrate. Imate šansu da obiđete svijet i da vidite mjesta koja drugačije ne biste imali priliku vidjeti. Osim evenutalno na TV-u ili u nečijim putopisima. Dobra stana je i novac, jer na kopnu za isti posao imate triput manju plaću. Ovaj posao će vam omogućiti da spoznate svoje mogućnosti i ojačate svoj karakter. Ima, naravno, i mnogo loših strana. Morate biti mentalno jaki da izdržite sav stres i da se nosite sa svim poteškoćama, problemima i mogućim konfrontacijama sa ljudima i to je nešto što se dešava svaki dan. Stres vas može uništiti potpuno. Nemate privatnosti. Većina posade dijeli kabine i ponekad vam je dovoljno samo 5 minuta da se odmorite od svih i svega, ali to je nemoguća misija. Također, negativne strane mogu biti i loša hrana, nedovoljno sna i neljubazni saradnici. Sve zavisi kako gledate na to. Za neke ljude je loša stvar dobra i obrnuto. Ja i dalje radim u istoj kompaniji i smatram da sam bila veoma sretna. Mnogo onih koji su dali otkaz i otišli da rade na drugim kompanijama se sada vraćaju, a to je činjenica koja govori sama za sebe. Ono što me i dalje motivira da radim ovaj posao jeste moj avanturistički duh koji me potiče da uvijek tražim ispunjen život, a ovaj posao mi to omogućava. Planiram još neko vrijeme raditi ovdje, ali to defitivno nije posao koji planiram raditi zauvijek. Trenutno nemam nekih određenih planova, jer sam još uvijek u procesu traženja same sebe i onoga što želim. I to je upravo razlog zašto bih ovaj posao preporučila svakome. I za one koji imaju plan, jer im ovaj posao daje dobru finansijsku stabilnost. I za one koji kao ni ja nemaju plan, jer ovaj način života vam daje vremena da odlučite o svojoj budućnosti, dok zarađujete novac, putujete svijetom i uživate koliko je moguće.“

Francova prica

Moje ime je Franco. Porijeklom sam iz Čilea i u 25-oj godini sam se zaputio da radim na prekookeanskim kruzerima na kojima sam proveo zadnjih 13 godina, radeći i ploveći svuda po svijetu. Najviše sam se zadržao na poziciji konobara, a tokom svih tih godina sam promijenio tri kompanije. Odluku da odem na brod sam donio najviše zbog novčanih problema, jer sam se morao brinuti za svoju porodicu, plaćati račune i štedjeti, a u Čileu je u to vrijeme situacija bila teška. Sve ove godine mi je nedostajao život na kopnu, ali sam se vremenom naviknuo i na život na brodu. Sjećam se da sam skoro svaki ugovor barem jednom oplakao. U početku je bilo teško, nisam mogao razumjeti loš engleski, osjećao sam se izgubljeno, bez ikakve ideje o ovom poslu, o radu hotela i restorana i sa slabim poznavanjem terminologije. Tih dana nije bilo limita koliko sati dnevno ćete raditi, pa se sjećam da sam jednom radio 17 sati, a drugi put zbog crvenog koda 20 sati. Cipele su bile osigurane od strane kompanije i to su bile sigurnosne cipele koje su bile teške kao kamenje, pa su mi noge krvarile sedmicama. Napor je predstavljalo i oblačenje i skidanje cipela, a na bolovanje ste mogli zaboraviti. U toj kompaniji, ako ste htjeli ići na bolovanje, morali ste vašu zamjenu platiti iz vašeg džepa. Plate su bile mizerne, a sve što ste zarađivali tokom tog ugovora su bile napojnice tako da ste morali raditi bolesni ili čak i sa slomljenom rukom, kao što sam ja radio dvije sedmice.

Pored svega toga teško mi je padalo i mijenjanje vremenskih zona, neregularni rasporedi, loša hrana, bolovi, tuga, neljubaznost gostiju i posade, nemirno mora sa tajfunima i olujama, cimer koji hrče ili pravi zabavu kada vi želite spavati, treninzi i razmišljanje šta se dešava kod kuće. Povrh svega, počeo sam piti jer je alkohol sve to olakšavao.

Život na brodu podsjeća na život na nekoj drugoj planeti. Da li ćete izgraditi ili uništiti svoj karakter, zavisi samo od vas. U svakom pogledu je stresno, pa se naučite nositi sa različitim nivoima stresa. Upoznat ćete nevjerovatne ljude. Zabavljat ćete se kao kad ste imali 16, ponašati se kao tinejdžer i raditi kao životinja. Ali na kraju kada pogledate iza sebe, bit ćete ponosni šta ste sve izdržali i koliko možete raditi, a da ne doživite kolaps ili ubijete nekoga. Ukratko, normalni ljudi ne opstaju dugo u ovom poslu, morate imati neki drugačiji čip u svom mozgu. Najbolji dio ovog posla su prilika da zaradite novac, steknete prijatelje i ako ste dovoljno sretni, upoznate i partnera za život. Putujete, zabavljate se, učite posao i gradite karakter. Negativna strana je da ovaj posao može biti kao droga i da lako završite u začarnom krugu, ne odrastete, a postanete stari veoma brzo. Ja sam promijenio tri kompanije i nema nešto što se zove najbolja kompanija u svemu. Kako odrastate, tako vidite stvari u drugačijem svjetlu. Mislim da je za mene lično najbolja bila zadnja kompanija, zato što sam mogao pomoći drugima da rade bolje i tako doveo naš brod na prvo mjesto u floti. Ali, sa druge strane, najviše sam se zabavljao u prvoj kompaniji, najbolja organizacija je bila u drugoj, ali mislim da sam sveukupno najviše uživao u zadnjoj. Ono što me motiviše je kontinuirani napredak u svakom pravcu, premašivanje rezultata i da radim što bolje mogu. Motivira me da postanem primjer drugima i da ih mogu naučiti da što bolje rade. Motivira me da pomažem ljudima da postanu bolje osobe i da guraju sami sebe da rade više nego što su mislili da mogu. Jednostavno, ugostiteljstvo je moje područje i volim ga. Na mom prvom ugovoru su mi govorili „kada ti morska voda jednom uđe u vene, nikad nećeš biti daleko od okeana“. Samim tim i ja ću uvijek biti vezan za ovaj posao, ali neću više raditi na brodovima. Upravo ovaj posao mi je otvorio druge mogućnosti u životu. Na brodove se više ne vraćam, a planovi za budućnost su još uvijek u realizaciji. Što se tiče ovog posla, preporučio bih ga ljudima koji mogu biti daleko od kuće i koji nisu nasilni, ljudima sa smislom za humor, ljudima koji žele da iskuse tešku stranu života i da rade više nego što su ikad u životu radili. Ovaj posao je dobar da se uštedi novac za fakultet, kuću ili da se započne neki posao. Zapamtite, ne radi se o tome koliko možete zaraditi, već koliko možete uštedjeti. Ak ste dovoljno ludi i ne uklapate se u društvo, ovaj život je idealan da ga učinite vašim životnim stilom.

Dobar vs. los dan

Jedan od tih dobrih dana započinje ustajanjem u 6 sati. Slijedi tuširanje, oblačenje uniforme, stavljam oznaku za ime, šminkam se, uzimam telefon, ključeve i trčim u ured da se upišem do 15 do 7h. Upisujem se, uzimam ključeve sekcije i iz lockera vadim svoju kanticu sa hemikalijama. Prije nego krenem čistiti moram provjeriti da li moram svojim gostima poslužiti doručak, jer je i to moja dužnost, pa idem u pantry4 i pregledam kartice za doručke. Uglavnom unutra srećem i Anu M. s kojom na brzinu i krišom pojedem nešto, iako po američkom Zakonu o javnom zdravstvu (USPH-u) ne smijemo to raditi. Nakon što pregledamo kartice svaka odlazi u svoj hodnik i čeka da gosti izađu. Imamo svoju ostavu gdje držimo peškire, posteljinu i korpe sa hemikalijama. Nekad čekam i do 8h i čim neko od gostiju izađe, ulazim, palim muziku i krećem sa čišćenjem. Imam 9 soba da pospremim, pa završavam negdje između 13-14h. Ukoliko smo u luci i ne moram ostajati na brodu izlazim vani. Vraćam se na brod najkasnije do 17.30h, presvlačim u noćnu uniformu i nastavljam raditi drugu smjenu. Međutim, često se desi da ste IPM5 ili ste dežurne, pa tako radite ili A-Watch ili B-Watch. A-Watch znači da nakon prve smjene nastavljate raditi do 16h, a B-Watch znači da u smjenu dolazite opet u 16h i radite do kraja druge smjene. U obje dežure nosite telefon na koji se javljate i radite room service, isporučujete rublje i udovoljavate zahtjevima gostiju. Nakon posla idete u bar na piće sa kolegama i onda na spavanje do novog alarma.

Ipak, ponekad vam radni dan izgleda kao iz zone sumraka. Alarm vam nije zvonio, ali zato zvoni telefon, a sa druge strane je supervizorka koja vas pita jeste li se naspavali i imate li namjeru danas raditi. Možda vam ovo zvuči simpatično, ali ona to sve izgovori ironičnim tonom kojim vam jasno daje do znanja da ste se iste sekunde nacrtali u uredu. Nakon što na brzinu navučete uniformu, trčite u ured gdje se morate upisati u knjigu kašnjenja. Ako u jednom mjesecu zakasnite tri puta dobijete verbalno upozorenje (Verbal Warning).

Kao za inat gosti kasno počinju izlaziti iz soba, a u 10h slijedi vježba spašavanja koja vam uzima još dodatnih sat vremena. Alarm se oglašava, objavljuju „bravo code“, koji označava požar na brodu. Sekciju napuštam i trčim u sobu po jaknu za spašavanje i sigurnosnu karticu. Jakna za spašavanje je narandžaste boje i stavlja se oko pasa. Oko vrata stavljate sigurnosnu karticu na kojoj je naznačen vaš broj, dužnosti i gdje se javljate u stanicu. Vraćam se u svoju sekciju, evakuišem sobe i čekam naredni alarm. Nekad gosti nisu sigurni šta se dešava pa im moram objašnjavati da je u pitanju vježba i da ne brinu. Poslije narednog alarma trčim na otvoreni deck gdje su smješteni brodovi za spašavanje i javljam se u svoju hitnu stanicu i čekam da me prozovu. Ukoliko se nisu svi pojavili koji su prozvani, vježba se oteže dok se ne lociraju svi članovi posade. Nakon vježbe spašavanja trčim nazad u sekciju i taman u 14 h kad trebam zavrsiti smjenu, zovu me na Set-up trening.

Trening završava do 15h i imam tačno sat vremena za odmor jer sam B-Watch. Idem u kabinu i čim sam legla mislim da sam morala ponovo ustati. Odlazim opet u smjenu i čekam pozive. Telefon zvoni i gošća želi deset malih čaša vode, kruške i grožđe. Narednih pola sata tražim kruške po brodu i odnosim na vrata. Zvonim nekoliko puta, ali niko ne otvara. Trčim nazad na sastanak prije druge smjene na koji naravno kasnim, i onda opet trčim da uradim noćni servis, a supervizorka mi dolazi u inspekciju to veče. Odlazim nazad u kabinu i samo se srušim na krevet do narednog jutarnjeg alarma. Naravno, pored osnovnih dužnosti koje morate svaki dan obaviti, imate i dodatne koje podrazumijevaju čišćenje čoškova tepiha, poliranje drški od namještaja, čišćenje vrata, dubinsko usisavanje i dubinsko brisanje prašine, kao i čišćenje odvoda. Kao sobarica sve smeće koje iznesete iz sobe morate razdvojiti na papir, plastiku, boce, staklo, organski otpad, a baterije i igle bacate u posebne kutije. Ukoliko ne odvajate smeće kako treba, vode vas u glavnu sobu na brodu za reciklažu koja miriše kao kontejner i tu vas tjeraju da gledate kako se razdvaja smeće.

Nakon mjesec dana naučite kako stvari na brodu funkcionišu, znate gdje se sve nalazi i naviknuli ste se na takav način života koji je često vrlo intenzivan, naporan i stresan, ali i dovoljno uzbudljiv i interesantan da izdržite. Stekli ste prijatelje sa kojima se družite, izlazite vani i odlazite u bar za posadu nakon druge smjene. Ako ste slobodni, imat ćete dovoljno prilika da upoznate nekoga ko bi vam se mogao svidjeti. A možda vam se desi i ljubavna veza kao i meni.

Prethodni post:

Dry Dock u Hamburgu

Dvije sedmice nakon mog ukrcaja uplovili smo u luku u Hamburgu, jer je vrijeme za Dry Dock. Dry Dock podrazumijeva da se brod izvlači iz vode, zatim se farba, provjeravaju se instalacije, struja, voda, sigurnost i zaštita. Na Dry Docku plaće su niže, a sobarice uglavnom rade više. Za vrijeme Dry Docka posada živi na brodu, a ponekad neke kompanije posadu odvedu u hotel jer se zna desiti da nema vode, struje, da klima ne radi ili da je velika buka i onda se ne može spavati. Također, kantinu su premjestili u glavni restoran za goste i hrana je za nijansu bolja nego inače. Sobarice rade svaki dan od 8 do 17 ili 18h i pored čišćenja soba za najamne radnike, čistimo i sobe koje se preuređuju. Još uvijek radim kao asistentica, ali sada sa djevojkom iz Brazila i čistimo sobe Kapetana i ostalih visokih oficira. Ona je ljubazna i nasmijana i sa njom umor i ne osjećam. Brod je pun svakakvih tipova, od kojih su neki u najmanju ruku sumnjivi. Upozorili su nas da kradu, lažu i da budemo pažljive. Na Dry Docku sam prvi put počela izlaziti u bar za posadu koji je sada za vrijeme Dry Docka smješten na vrhu broda, iz kojeg se uvečer pruža divan pogled na luku i grad. Tu sam upoznala simpatične Amerikance mojih godina koji rade kao „contractori“ na dry dock-u. Nakon dvije sedmice sam stekla prve prijatelje i formiramo našu malu veselu ekipu. Oni su iz svih dijelova svijeta, mladi, ludi, novi i neiskusni i svi smo došli na brod prvi put u zadnjih mjesec dana. Većini je ovo prvi ugovor na brodu i još uvijek smo u nekom stanju šoka pa se tješimo međusobno.

Photo by neil kelly from Pexels

Svaki dan se nalazimo na pauzi za ručak, po sat vremena razgovaramo i planiramo gdje ćemo izaći nakon smjene. Često se pauza za ručak otegne i duže od sat vremena, ali nekako to sve prođe kroz prste jer je veliki haos na brodu i niko nas ne provjerava. Našu malu ekipu čine Nicole iz Južnoafričke Republike, Ana M. iz Zagreba, moja cimerka sa Mauricijusa, Tomas iz Holandije, Jonas iz Brazila, Alvaro iz Čilea i Vali iz Indije. Ukoliko ne idemo u bar za posadu, onda izlazimo van, u Hamburg ili partijamo u nečijoj kabini.

Hamburg je kao stvoren za noćni provod. Kada se izađe sa broda, hodate kroz podvodni tunel i nakon dvadesetak minuta izlazite u četvrt Sao Paolo. To je četvrt prostitutki, striptiz barova, klubova i zabave. Skoro svako veče smo išli svi zajedno u neki od klubova gdje smo ostajali i do 4h ujutro ili u neki od restorana, igrali „Istine“ i „Izazova“, ali i pričali o nama, životu, interesovanjima i ciljevima. U isto vrijeme se održavalo i Evropsko prvenstvo u fudbalu pa smo pratili svi zajedno i utakmice. Uživali smo u njemačkim kobasicama, hrani, pivu i to nam je sve davalo snage da izdržimo naporan tempo rada tokom dana. Naravno, među nekima su se počele buditi i prve simpatije, a moja cimerka se zaljubila u momka sa Jamajke, kojeg ponekad zateknem u sobi. Naravno, nezgodno mi je dolaziti u sobu kad je on tu, ali eto, nekako se izvučem i izgubim na vrijeme. U toku Dry Docka smo imale i jedan slobodan dan koji smo iskoristile za šoping i istraživanje Hamburga. Divan je osjećaj kada se ujutro naspavaš, a zatim izađeš vani sa dovoljno novca i odeš u jedan pristojan šoping držeći kafu iz Starbucksa u jednoj ruci, a vrećice sa novim stvarima u drugoj. Ovo je prvi put za sve ove godine da imam dovoljno novca i da mogu raditi stvari koje prije nisam mogla. Pa makar i te jednostavne, kao što je šoping i ispijanje kafe. Nakon 15 dana dry dock je završio i brod je bio spreman da isplovi i krene prema sjeveru Evrope i Baltičkom moru. Planirano je da idemo u Norvešku, Švedsku, Finsku, Rusiju, Estoniju, Dansku i Njemačku. Iako nisam bila previše oduševljena rasporedom, shvatila sam da turistički sigurno ne bih posjećivala ove zemlje pa mi je ovo jedinstvena prilika da ih obiđem. Stvarno je najbitnije kako vi u glavu postavite stvari, jer ako budete gledali negativne strane vremenom će vam sve postajati gore. Mentalna snaga je najbitnija za brod.

Na brodu je konačno proradio internet i sada redovno pišem izvještaje na facebooku gdje sam i kakva je situacija. Naravno, da bih svojim prijateljima to sve još bolje dočarala objavila sam i dovoljno fotografija da im bar malo priblizim stvarnost. Na većini brodova internet se plaća i nije baš jeftin. Oko 60 centi po minuti ili više, a konekcija je često spora i loša. Nekad moram sjediti u hodniku i hvatati signal, a laptop mi je pretežak da ga nosim vani i tražim wi-fi.

Dry Dock je bio test izdržljivosti za neke od nas koji nismo svi prošli. Dvoje od novih prijatelja odlazi kući jer ne mogu izdržati ovaj tempo. I sama mislim da ću uskoro izgubiti snagu, ali me drži motivacija da zaradim i vidim svijeta. Nakon prvih mjesec dana slijedi taj prelomni trenutak koji će nas slomiti i vratiti nazad kući ili ćemo nastaviti dalje željni svega što bi se moglo desiti.

Meni možda najtužnija strana broda jesu ljudi koji tu rade. Mnogi od njih imaju iza sebe tužne priče. Propalo djetinjstvo, propalu mladost, brak, malu djecu, bez posla su, bez škole, bez perspektive u svojoj zemlji ili sa velikim dugovima koje moraju otplatiti. Kada razgovaram sa njima shvatam koliko sam ja ustvari sretna osoba. Jedna sam od rijetkih koja je na brod došla radi avanture, putovanja i uštede. Imam izbor i mogu se vratiti kući ako želim, dok mnogi od njih nemaju izbora i moraju ostati na brodu. Sa druge strane, nemam previše osoba sa kojima mogu pričati o nečemu, recimo, intelektualnom. Svi se razgovori svode na posao i neke površne teme, ko je šta kupio, ko se s kim sinoć pokupio i druge trivijalne stvari. Nedostaje mi povremeno moje filozofiranje jer sam kući uvijek bila aktivna u različitim segmentima i nevladinim organizacijama. Nekad imam osjećaj da se ne mogu fino uklopiti, a opet nekad imam osjećaj da neke od njih poznajem čitav život.

Poslije Dry Docka unaprijeđena sam i dobila sam sekciju na decku 5 koju ću sama raditi. Sve djevojke nakon obuke prvo rade na decku 5 jer je Office blizu i supervizorka im dolazi često da provjeri kako su i da li im nešto treba. Ja imam 9 soba za čistiti dva puta dnevno i sama radim u hodniku, dok je sa druge strane partnerica Ana M. Zezamo se, pomažemo jedna drugoj i družimo. Radni dan sobarice izgleda baš kako su nam i rekli na razgovoru, s tim da teorija i praksa kao i uvijek potpuno drugačije izgledaju u stvarnom životu. Dok neki tvrde da je brodski posao – posao iz snova, drugi smatraju da je ovo moderni robovlasnički sistem, da nije dovoljno plaćen i da nemamo vremena ništa vidjeti. Ja kažem da sve zavisi od toga kako koji dan prođe, pa vam se jedan čini kao najljepši san, a drugi kao deseti krug Danteovog pakla.

Prethodni clanak:

Sta ja ovdje uopste radim?

Povezano:

Sazetak “Ploveci morima”

Personal Blog

Advertisements