Darijina prica

„Na brodu sam već dvije godine, a otišla sam sa 28 godina. Dolazim iz Hrvatske i prvi put sam otišla na poziciju sobarice, a kasnije sam promovisana u supervizorku. Moji razlozi su slični kao i razlozi većine, a to je bila želja za putovanjima, upoznavanjem ljudi i, naravno, dobar novac. U početku je bilo veoma teško, ali nije mi nedostajao život na kopnu koliko sam mislila da će. I ranije sam bila daleko od kuće, porodice i prijatelja, tako da mi nisu toliki nedostajali, ali su mi nedostajala okupljanja porodice i prijatelja: rođendani, svadbe i praznici. Ono što je karakteristično za brod jeste da to postaje vaša druga kuća, vaš drugi dom, a ljudi koje upoznate vaša porodica. Nekad i bukvalno, jer se desi da pronađete životnog partnera baš na brodu. Život na brodu je težak i mnogi požele da daju otkaz i odu kući. Ali, to se dešava najviše iz razloga što je velik pritisak, standardi i dugi radni sati. Osobe koje to ne mogu da izdrže odustaju, a neki se jednostavno naviknu. A kada se naviknete, sve postaje bolje i lakše u vašoj glavi i u svemu tome počinjete da uživate. Posao ima mnogo dobrih strana, ali zavisi iz kojeg ugla ga posmatrate. Imate šansu da obiđete svijet i da vidite mjesta koja drugačije ne biste imali priliku vidjeti. Osim evenutalno na TV-u ili u nečijim putopisima. Dobra stana je i novac, jer na kopnu za isti posao imate triput manju plaću. Ovaj posao će vam omogućiti da spoznate svoje mogućnosti i ojačate svoj karakter. Ima, naravno, i mnogo loših strana. Morate biti mentalno jaki da izdržite sav stres i da se nosite sa svim poteškoćama, problemima i mogućim konfrontacijama sa ljudima i to je nešto što se dešava svaki dan. Stres vas može uništiti potpuno. Nemate privatnosti. Većina posade dijeli kabine i ponekad vam je dovoljno samo 5 minuta da se odmorite od svih i svega, ali to je nemoguća misija. Također, negativne strane mogu biti i loša hrana, nedovoljno sna i neljubazni saradnici. Sve zavisi kako gledate na to. Za neke ljude je loša stvar dobra i obrnuto. Ja i dalje radim u istoj kompaniji i smatram da sam bila veoma sretna. Mnogo onih koji su dali otkaz i otišli da rade na drugim kompanijama se sada vraćaju, a to je činjenica koja govori sama za sebe. Ono što me i dalje motivira da radim ovaj posao jeste moj avanturistički duh koji me potiče da uvijek tražim ispunjen život, a ovaj posao mi to omogućava. Planiram još neko vrijeme raditi ovdje, ali to defitivno nije posao koji planiram raditi zauvijek. Trenutno nemam nekih određenih planova, jer sam još uvijek u procesu traženja same sebe i onoga što želim. I to je upravo razlog zašto bih ovaj posao preporučila svakome. I za one koji imaju plan, jer im ovaj posao daje dobru finansijsku stabilnost. I za one koji kao ni ja nemaju plan, jer ovaj način života vam daje vremena da odlučite o svojoj budućnosti, dok zarađujete novac, putujete svijetom i uživate koliko je moguće.“

Leave a Reply