Tag Archives: chilegram

Jezero “Llanquihue” i Nacionalni park Alerce Andino – Upoznajte Chile

Nakon tri dana istrazivanja misticnog i prelijepog otoka Chiloe vratili smo se na kopno i nastavili istrazivati podrucje oko drugog najveceg jezera “Llanquihue” u Chile-u. Na obalama ovog jezera se nalaze mali i lijepi gradici poput Puerto Varasa, Frutillar Baja, Puerto Octaya i Puerto Clockera, a iznad njih se nazire snijegom pokriveni vrh vulkana Osorno.

Obzirom da smo imali samo dva dana u ovom podrucju nas prvobitni plan je bio da posjetimo vodopade Petrohue, da istrazimo gradice oko jezera i da planinarimo u Nacionalnom parku Vicente Perez Rosales.

Naredno jutro smo rano ustali, doruckovali, obuli planinarske cipele, spakovali ruksake i krenuli. Jedna stvar koju sam cula o Patagoniji se definitivno pokazala tacnom – vrijeme je apsolutno nepredvidivo i dnevno se mogu promijeniti 4 godisnja doba. U jednom trenutku se vozite u magli i kisi, a u narednom trenutku sunce sija i horizont je cist.

Nakon 2h voznje kroz maglu konacno stizemo u Vicente Perez Rosales nacionalni park. Boje prirode i ljepota ovog parka su nesto nerealno. Okolo se prostiru zelene sume i poljane divljeg cvijeca, u daljini se nazire planinski lanac Ande, a ispred nas tamno plavo jezero Todos los Santos. U blizini odjekuje sum vodopada nadjacan jakim vjetrom. Ali, vrhunac je sezone, park je prepun turista i pronalazak parkinga je prvi izazov. Nakon sto smo se parkirali odlazimo u setnju pored jezera da otkrijemo gdje se tacno nalaze vodopadi.

Snijegom pokriveni vrh Osorno vulkana

Tada smo otkrili da smo vec prosli pored vodopada, a nismo ni skontali. Petrohue vodopadi se nalaze na jednom kraju jezera Todos los Santos. Ovaj dio parka je pod zastitom i placate simbolicnu ulaznicu. Kada smo konacno stigli do naseg odredista, docekao nas je ogroman red, pa smo odlucili da se vratimo naredni dan rano ujutro jer nismo zeljeli protraciti ovaj divan dan u cekanju. Odlucili smo da idemo u istrazivanje gradica okolo jezera. Ostala sam bez teksta posmatrajuci predivnu divljinu, vulkan Osorno i nepregledna polja divljeg cvijeca. Ne postoje rijeci kojima bih mogla opisati ljepotu ovog podrucja jezera i mislim da u zivotu nisam vidjela ljepsu prirodu. Naravno, i bosanska priroda je prelijepa, ali kordiljeri Andi i vulkana u daljini su nepregledni.

Vjetrenjaca sa pogledom na Osorno

Nasa naredna destinacija je Frutillar Bajo, poznati turisticki gradic koji ima divan pogled na Osorno vulkan. Vecina kuca u ovom gradicu je izgradjena u njemackom stilu arhitekture i mislim da sam uslikala sve i jednu kucicu koju sam vidjela. Parkirali smo se ispred njemacke kolonije koja danas predstavlja muzej i podsjetnik na nacin zivota stoljecima unazad. Cim smo zakoracili u unutrasnjost vratili smo se u 19-ti vijek i vrijeme kada su njemacki imigranti prvi put naselili ove prostore.

Nakon posjete muzeju prosetali smo uz obalu i posjetili poznati teatar “Teatro de Lago” i instagramicni drveni dok. Frutillar je poznat kao grad muzike i koncerti se desavaju tokom cijele godine. Takodjer, ovaj teatar predstavlja i najveci akusticni teatar ikad izgradjen u Juznoj Americi.

Pogled iz Njemacke kolonije na Osorno

Poslije setnje sjeli smo u mali kafe gdje smo uzivali u poznatoj “strudli” i kafi. Ovaj gradic je vjerovatno jedan od najljepsih gradica koje sam vidjela, kao malo seoce iz neke bajke.

Frutillar Bajo

Oko 8.30 uvecer smo sisli do obale da gledamo i fotografisemo zalazak sunca. Trenutno je plima vrlo niska i plaza se prostire kilometrima pa je tesko razlikovati nebo od pacifickog okeana. Nakon zalaska sunca nebo je promijenilo boju u purpurno zutu i pozeljela sam zauvijek ostati tamo.

Iako smo namjeravali naredno jutro ustati u 6 i voziti nazad u Petrohue, kisa i vjetar su nas probudili usred noci i poremetili nase planove. Obzirom da smo vrlo lose spavali, naredno jutro smo tek ustali oko 10. Vec je bilo kasno da idemo u Petrohue, pa smo odlucili da odemo u nacionalni park Alerce Andino koji je udaljen pola sata. Kao sto samo ime govori, u parku se nalazi najstarije drvo u Juznoj Americi nazvano “Veliki Djed“. Cim smo napustili drvenu kabinu, kisa je pocela padati. Ali, posto smo mi tvrdoglaviji do kise ipak smo odlucili da idemo na planinarenje. Nakon sto smo stigli u park vidjeli smo jos vozila i grupicu starijih turista sa kabanicama i planinarskim stapovima. E pa kad mogu oni, sigurno mozemo i mi i krenuli smo za njima utabanom stazom do vodopada i Velikog Djeda.

Dok smo hodali kroz sumu sjetila sam se pjesme Misty Mountain Cold iz filma Hobiti “Far over the mist mountains cold, To dungeons deep and caverns old“.

Iako je kisa sve jace padala, mi smo odlucili da zavrsimo sto smo poceli pa smo sve dublje isli u park. Hodali smo kroz blato, preko drvenih mostica i pored pumine pecine dok nismo konacni stigli do vodopada i Velikog Djeda. Legende kazu da je prije bilo i starijeg alerco drveca, ali spanski konkvistadori su ga posjekli tokom naseljavanja kontinenta.

Vodopad u nacionalnom parku Alerce Andino

Na putu nazad odjeca nam je bila potpuno mokra, ogladnili smo, ali smo bili i dalje u dobrom raspolozenju, smijali smo se i salili. Takodjer bili smo iznenadjeni koliko ljudi smo sretali usput i cinilo se da niko ne mari mnogo sto kisa pada. Cim smo stigli do auta, na brzinu sam se presvukla u suhu odjecu i krenuli smo u potragu za hranom. Uvecer smo opet sisli na plazu, uzivali u zalasku sunca, svjezem vazduhu i hladnom pivu. Naredni dan smo ujutro rano imali let nazad za Santijago odakle sam ja dalje nastavljala za Dubai, a Franco je putovao nazad u Vinu del Mar.

Pogled na Alerce Andino Nacionalni Park sa plaze

Hasta luego Chile, vidimo se dogodine! 🙂

Povezani clanci:

Valparaiso – Na putu u rajsku dolinu

Provincija Valparaiso (Renaca and Concon) – Upoznajte Chile

Santiago de Chile – Upoznajte Chile

Advertisements

Exploring Lake Llanquihue in South of Chile – Hiking in Alerce Andino National Park

After returning from the mystical and beautiful Chiloe island, we continued to explore the area of the second largest lake in Chile – Lake Llanquihue on the mainland. At the shores of this lake, you will find small and beautiful cities of Puerto Varas, Frutillar Bajo, Puerto Octay and Puerto Clocker and above them a snow-topped peak of Osorno volcano.

We only planned 2 days in this area, so our initial plan was to visit Petrohue Waterfalls, hike in Pérez Rosales National Park and explore the cities around the lake.

The next morning after a good rest we put on our hiking boots, packed our backpacks and hit the road. One thing I heard about Patagonia proved to be true – the weather here is unpredictable and 3 seasons can change daily. In one moment you are driving in a fog and rain and in the next moment the sun is shining and the horizon is clear.

2h later and we were in National Park driving towards the Waterfalls. The beauty and colours of this park are surreal, green forests and fields with wildflowers, an Andean mountain range in distance and dark blue Todos Los Santos lake. You could hear the sounds of rushing water silenced by the strong winds. However, as it was the peak of the season the place was overcrowded and finding parking was a challenge.

The Petrohue waterfalls are formed by water rushing from the lake Todos Los Santos over the rocky formations. The site is protected by the government, and you need to pay a symbolic entrance fee. When we finally arrived we found a line of 100 people waiting so we decided to come back tomorrow earlier as we didn’t want to waste a beautiful sunny day. Instead, we decided to drive around the lake Llanquihue and explore the surrounding area. I was again left speechless and breathless admiring the wilderness, the Osorno volcano, and the endless fields full of wildflowers. There are no words to describe how beautiful is the Lake District and I think I never saw a more beautiful nature in my life.

Our next stop was Frutillar Bajo, scenic and beautiful little town overlooking Osorno volcano. Most of the houses here are built in German architecture style and frankly I think I took a photo of every single one of them. We parked in front of the German Colonial Museum which was the first on our list. As soon as we entered museum it felt like we are back in the 19th century when the first German immigrants started populating this area.

After the Museum, we took a stroll down the coastline and visited famous Teatro Del Lago (Musical Theater), and small picturesque dock. Frutillar is famous as a City of Music and offers concerts all year round, and Teatro del Lago is the largest acoustic theatre ever built in South America. After the stroll, we sat in a little shop where we enjoyed German “Strudel” and coffee. This little town is maybe one of the most beautiful towns I have ever seen, it looks like a fairy tale town.

Around 8:30 in the evening we went down to the beach to watch the sunset and take some photos. As the tide is low, the beach is stretching for miles, and I wasn’t able to distinguish skies from the ocean. After the sunset, the skies turned purple yellow, and I wanted to stay there forever.

The Purple Skies

Although we planned to get up at 6 am the next day and drive back to Petrohue Waterfalls the rain and wind woke us up in the middle of the night and disturbed our plans. As we slept bad, the next morning we ended up getting up after 10 am. It was already too late to go to Petrohue, so we decided to go hiking in close by Alerce Andino National Park which was half an hour away. As its name implies, the park preserves groves of the oldest South American alerce andino tree, El Gran Abuelo. As soon as we left from our little cabin it started raining again. The closer we were approaching the park, the rain was pouring stronger and stronger, but we didn’t want to turn back. Once we reached the entrance to the park, we saw more cars parked, and a group of older tourists with raincoats and hiking sticks. I was determined to hike, thinking if they can do it for sure we can do it as well, so we went inside the thick forest following the path towards El Gran Abuelo tree.

The Trail to Alerce Andino

As we walked through the forest, I remembered the song Misty Mountain Cold from Hobbit “Far over the misty mountains cold,
to dungeons deep and caverns old” and I felt so happy and grateful for this experience.

The rain was pouring like crazy, but we decided to finish what we started, so we kept going deeper and deeper into the park. We walked through the mud, rocks, wooden stairs and next to the puma’s cave until we reached a small waterfall and finally El Gran Abuelo.

On the way back our clothes were soaked in the water, and we were starving, but nothing could influence our good mood, and we laughed and joked. We were also surprised as we met so many people and nobody seemed bothered by the rain. However, as soon as we reached the car, I removed wet clothes and it was time to look for the food. That evening we spent again at the beach chasing sunsets and enjoying the fresh air and cold beer. The next day I was supposed to fly back to Santiago, and Dubai and the vacations were over.

Hasta luego Chile, nos vemos el proximo ano.

VALPARAISO – NA PUTU U RAJSKU DOLINU – UPOZNAJTE CHILE

Sjeverozapadno od Santiaga smjesten je Valparaiso koji u slobodnom prevodu sa spanskog znaci “Rajska dolina“, a neki ga zovu i “Dragulj Pacifika“. Ovaj sareni i veseli gradic je jedan od najposjecenijih gradova u Chile-u smjesten na nekih 40-ak brda tik uz obalu Tihog Okeana.

Poznata instagramska lokacija – Valparaiso

Valparaiso je najznacajnija morska luka i vjerovatno najpoznatiji turisticki grad ove predivne, dugacke zemlje. Prema informacijama na internetu grad je osnovan u 16-om stoljecu od strane konkvistadora i dosad je prezivio razlicite pljacke, pozare, cunamije i zemljotrese i 2003. godine historijski dio grada je proglasen UNESCO-vim zasticenim podrucjem zbog unikatne kolonijalne arhitekture i sistema uspinjaca (funiculara).

Sarene stepenice na brdu Cerro Concepcion

Valparaiso je kombinacija historije, imigracija, predivne kolonijalne arhitekture, ulicnih grafita, raznobojnih kucica, stepenica, uspinjaca, grad boema, vagabunda i umjetnika.

U sklopu ove zgrade pronasli smo mali kafe sa odlicnom domacom hranom i kafom

Setajuci ulicama ukrasenim razlicitim objektima, grafitima i crtezima primijetila sam da je vecina ovih starih kolonijalnih kuca pretvorena u male hostele, prodavnice ili kafe-e. Ponekad su mi neki dijelovi djelovali zastrasujuce, a ponekad bezvremenski kada su naprimjer iz jedne stare kolonijalne zute zgrade dopirali zvuci klavira. Pored umjetnosti i grafita, ulice su prepune i pasa lutalica koji slobodno setaju. Ono sto mi se svidja jeste sto su ovdje ljudi toliko svoji, prirodni i opusteni i sto ucine da se osjecate prijatno i slobodno.

Ideje kako reciklirati plasticne flase i zasaditi biljke u njima

Jedan dan smo iskoristili za istrazivanje brda Cerro Concepcion na kojem se nalazi i Paseo Yugoslavo sa zamkom Palacio Baburizza. Pocetkom 20-og stoljeca mnogi Hrvati i Crnogorci su imigrirali u Chile tako da je u jednu ruku Paseo Yugoslavo posvecen svim Jugoslavenima koji su prosli ili pronasli svoj dom u Chile-u. Sa ovog mjesta se pruza prelijep pogled na morsku luku, a zamak je danas pretvoren u Muzej fine umjetnosti.

Paseo Yugoslavo sa zamkom Palacio Baburizza

Drugi dan smo na moje insistiranje otisli da posjetimo drugu kucu pjesnika i nobelovca Pabla Nerude “La Sebastianu” smjestenu na brdu Bellavista. “La Sebastiana” je jedna od tri kuce u kojoj je zivio i stvarao. Danas je ona pretvorena u muzej i otvorena za posjete, a ulaz kosta nekih 14$. Na ulazu dobijate audio opremu koja je dostupna i na engleskom jeziku i dok istrazujete kucu i njene spratove slusat cete pricu o historiji kuce, prostorijama i objektima koji se nalaze u njoj.

La Sebastiana svojom spoljasnoscu podsjeca na brod

Spoljasnost kuce podsjeca na brod, a unutrasnjost odlikuju ogromni prozori sa predivnim pogledom na okean i grad, unikatni predmeti, portret Walt Whitmana, starinske mape mora i zemlje, suveniri koje je donosio iz zemalja u koje je putovao i stare knjige. Kuca je imala kamin, mini bar, tolalet sa providnim vratima i radnu sobu na vrhu sa pogledom od 360 stepeni. Nakon posjete smo se spustili na rucak do obliznjeg restorana Plaza Moro sa pogledom na grad i La Sebastianu. Iako smo do P.N. kuce stigli taksijem, odlucili smo da se spustimo pjesice jer se vrijeme popravilo i sunce je konacno provirilo iza oblaka.

Plaza Moro restoran sa pogledom na La Sebastianu

Rekli su mi da je Valparaiso najpopularniji preko ljetne sezone i da ima odlican nocni zivot koji ovaj put nismo imali prilike istraziti. Naredne godine idemo kada je ljetna sezona (tacnije za 5 sedmica), a u nastavku donosim jos nekoliko slikica Valparaisa.

Povezani tekstovi:

Santiago de Chile – Moje prvo putovanje u Juznu Ameriku

i

Provincija Valparaiso (Renaca & Concon) – Chile dio II