Tag Archives: nepal

Kathmandu Wedding Bells (Part I)

I honor the place in you where the entire universe dwells. I bow to the place in you that is love, light and joy. When you and I bow to our true nature, we are one. My soul recognizes your soul. We are the same, we are one. I honor the place in you that is the same as it is in me.

So much love and peace and meaning behind simple Namaste!

I had Nepal on my bucket list for quite some time and mostly because of the Himalayas. However, as I still don’t have enough money, stamina and courage to visit the base camp (I have no interest in climbing the summit and ending up frozen across the mountain like 200 other bodies found until now) I decided to opt for free drinks on the wedding of my work colleague in Kathmandu. I was also attracted to Nepal because of it’s people who are one of the most peaceful and welcoming people I have ever met. In Dec I have received a beautiful red invitation written by the hand of his uncle. The tradition in Nepal requires the oldest family member to invite the guests and his uncle was the eldest. The wedding was planned to last for 2 days with the first day being the most important one.

So here we were, 6 of us, flying in small Fly Dubai Boeing, drinking beers and looking forward to this “cultural” trip. On 24th of Jan 2019 for the first time in our lives we have touched the ground of Tribhuvan International Airport in Kathmandu. If you have Bosnian passport like me you can get tourist visa on arrival which costs 25$ for 15 days. Before passport control you are required to fill in “arrival card” and after that you need to visit the airport kiosk and fill in the online form. After you fill the form, the kiosk will give you a little paper and with that paper you will go to cashier to pay for the visa. After the payment you will proceed to the passport control and immigration. If you are lucky (and I am obviously not!) you will go through it fast. Otherwise, you will end up 1 standing 1 hour in a line waiting for deadbeat officer to ask you questions like “When you were born?”, “What is your name”, “Where are you going?”. Finally after this torturing we were outside the airport trying to avoid taxi scammers. Our friend told us to look for registered stand and to negotiate the price before so we followed his advice to get to the accommodation. We booked little hostel Peacock close to Patan Durban Square. During the taxi ride I spotted the tangled electrical cables, dirt, crazy traffic which is so typical for Asian countries and I could still see the consequences of 2017 earthquake.

Tangled Electrical Cables

After a long 45 minutes, we have finally arrived at our destination. Peacock has 7 rooms in the offer and they are not made for people taller than 1.60 cm. However, they were a super cute mix of old and new, wooden rugs, electrical blankets, gas water heaters, and coffee machine, hence I was ready to live like a hobbit for the next 4 days.

In the evening we went for dinner in a probably overpriced, nearby restaurant where I ordered traditional dish Dal Bhat (“dal” means lentils and “bhat” stands for rice) and mulled wine. For beer lovers, I would recommend ordering 650 ml beer Mt. Everest which does justice to its name. After the dinner, we went for a walk around Patan Square built in distinct Newar architecture style which is a mix of woodcarving, stone, brink, and brass craftsman and belongs in the list of the highest achievements of humankind (I read that somewhere). Around the square, there were so many little streets and pathways with cute cafes, rooftop bars playing rock silently, Hindu temples, and stray dogs.

Peacock Hostel

By midnight I was in bed, but all my hopes for a good night sleep were flushed down the toilet. I could hear people shouting, moving house, the dog was barking and as soon as I closed my eyes I could hear my alarm buzzing. At 9 am the driver picked us up and took us to the groom’s house were we have received with a warm welcome and attention. Most of the women were dressed in red sari’s because red is considered to bring love and happiness to the newlywed home, so if you are not sure what to wear to Nepalese wedding you will not make mistake with red dress or any other detail.

Funny fact: I have left my mobile phone in my husband’s car and only figured out when I was already at the gate. And as one of my friends said I was “shamelessly taking photos with my big iPad for the next 4 days”.

Advertisements

ZVONE ZVONA SVADBENA – NEPAL, DIO DRUGI

Procesija u kući mladoženje….

Prvi dan svadbe – oko deset sati ujutro 25-og januara smo se okupili u kući mladoženje. Svadba je hinduistička i tu smo lijepo dočekani od strane njegove porodice i prijatelja. Sva kuća je okićena cvijećem, muzičari sviraju, prijatelji i rodbina se polako okupljaju. Većina žena je obučena u crvene sarije, a muškarci nose “dhaka topi” – tradicionalnu kapu. Njegov ujak nam prica o zivotu u Americi, o poslu, a mi o našim zemljama i životu u Dubaiju. Pričali smo o Nepalu, razvoju zemlje, zemljotresu i zagađenju. Ono što je zanimljivo jeste da je datum svadbe često određen prema astrologiji uz pomoć lokalnog svećenika i da svadbe traju između jednog i tri dana. Tako je i datum mog kolege bio odredjen.

U njegovoj kuci smo odgledali ceremoniju u kojoj su roditelji blagosiljali mladoženju sa cvijećem i hranom. Nakon toga žene iz porodice su počele stavljati crvene tačkice zvane “Tika” na čelo svakog gosta . Crvene tačkice su ustvari mješavina mokrog tika praha sa rižom i one simbolizuju dobru sreću, zdravlje i dug život. Ubrzo smo krenuli sa gostima, muzikom i pjesmom prema restoranu gdje se održavala glavna ceremenija i gdje nas je trebla dočekati porodica mlade.

All credit goes to photogh.co

Nakon što smo stigli u restoran mladoženja je sjeo da dočeka mladu u najljepšem dijelu koji je bio predviđen za glavnu ceremoniju vjenčanja. Sve je izgledalo raznobojno i okićeno cvijećem, a mlada je ubrzo stigla obučena u predivnu crveno-zlatnu tradicionalnu odjeću u pratnji brata i roditelja. Svećenik je bio prisutan, a mi smo oduševljeno posmatrali šta se dešava. Ne bih mogla tačno opisati ceremoniju, ali sam zapamtila dio gdje su jedno drugo okitili vijencima cvijeća, stavili prstenje i gdje je mladoženja darivao mladu zlatom. Hrana i piće su bili dostupni sve vrijeme i ubrzo smo svi plesali i veselili se, dok su mladu pripremali za ceremoniju plakanja.

Slika sa mladoženjom

Ceremonija plakanja označava oproštaj porodice od mlade koja uskoro odlazi u kuću mladoženje gdje ce zapoceti novi zivot. Skoro sat vremena u uglu restorana svi su plakali i opraštali se – njeni roditelji, brat, porodica i prijatelji.

Ceremonija plakanja, mlada, njen otac i sestra od mladoženje.

Nakon završetka ceremonije plakanja svi smo zajedno napustili restoran i slavlje se nastavilo na ulicama Kathmandu-a uz muziku i šetnju dijelom grada gdje je porodica mladoženje nekad davno živjela.

All credit goes to photogh.co

Nakon slavlja na ulicama, krenuli smo nazad prema kući mladoženje. Noć je pala, a mi smo svi već bili umorni i iscrpljeni od interesantnog, ali i napornog dana. Slijedio je posljednji dio ceremonije gdje porodica mladoženje dočekuje mladu i nudi je različitim vrstama hrane i pića da se ona osjeća kao kod svoje kuće i da joj šok od promjene bude što manji.

Nakon sat vremena smo odlučili da je vrijeme da krenemo nazad u hotel gdje smo se na brzinu raspremili i otišli lutati ulicama obliznjeg trga Patana.

Nastavit će se…

NEPAL – dIO PRVI

“Poštujem mjesto u tebi
gde čitav svemir prebiva,
Poštujem mjesto u tebi
u kojem je Ljubav, Istina i Mir
Kada si u tom mjestu u tebi
i ja u tom mjestu u sebi
mi smo Jedno. Namaste!”

Vec duže vremena sam razmišljala o Nepalu. Tri su razloga zašto mi je Nepal privukao pažnju: relativno kratak let avionom in Dubaija, Himalaja i divni Nepalci koje sam upoznala tokom ove četiri godine u Dubaiju. Prvobitna ideja je bila da posjetim joga centar u čijem programu je u ponudi i planinarenje i na taj način vidim predivna Himalaja i odmorim od užurbanog života koji živim posljednjih godina.

U novembru sam počela ozbiljnije planirati putovanje sredinom marta ove godine. Međutim, kada sam pozvana da budem gošća na vjenčanju kolege sa posla odluka je lako promijenjena na januar. Joga centar mogu uvijek posjetiti, ali svadba na Nepalu je jedinstvena prilika da upoznam važan dio kulture ove divne nacije. U prilog tome govori činjenica da je moj kolega radio vrijedno godinama da bi zaradio dovoljno novca da bude dostojan svoje mlade i njenih roditelja. Iako su se upoznali davno na fakultetu, obzirom da je njena porodica bila bogatija od njegove, njeni roditelji se nisu slagali sa brakom. Konačno, nakon 7 godina vrijednog rada i skupljanja para, dobili su blagoslov. Mnogi brakovi su i danas ugovoreni između roditelja i mladi ljudi uglavnom ne žive zajedno prije braka.

U decembru sam primila pozivnicu na vjenčanje, crvenu ispisanu rukom. Običaj je da najstariji član u porodici poziva goste, pa je moja pozivnica stigla od strane njegovog ujaka koji je na svadbu doputovao iz daleke Amerike. Planirano je da svadba traje dva dana, prvi dan recepcija, drugi dan zabava.

24. januara nas šestero je sretno sletjelo na Tribhuvan Internacionalni aerodrom u glavnom gradu Katmandu. Letjeli smo sa Fly Dubaijem, a ja sam preko F. uzela confirmed staff ticket koja je koštala oko 250 eura. Za bosanski pasoš viza je bila po dolasku i proces je išao sljedećim redoslijedom: prije pasoške kontrole morate popuniti “arrival card”, nakon toga idete na kioske gdje morate popuniti online formular. Nakon što popunite online formular kiosk će vam izbaciti papir i onda idete na šalter da platite vizu. Turistička viza za 15 dana košta 25$ i topla preporuka je da imate keš i da imate sitno. Nakon uplate smo produžili na šalter imigracione službe. Ubrzo smo shvatili da smo došli na najsporiji šalter i skoro sat vremena smo proveli čekajući da dođemo na red da bi nas ciko dočekao sa masom pitanja: 1. Koje ste godište? 2. Gdje ste krenuli? 3. Kako se zovete?, itd. Konačno sat vremena poslije smo bili izvan aerodroma tražeći registrovani taksi štand. Cijenu smo odredili prije polaska i odmah uplatili 800 rupija (1 KM = 63 rupija) i vozač nas je odvezao do smještaja. Dogovorili smo se da odsjednemo u Peacock Guesthouse u Patanu jer je cijena bila pristupačna, sobe su na slikama izgledale lijepo i tradicionalno, a lokacija je bila dobra. Za rezervacije smo koristili booking.com koji je meni lično najdraži sajt za traženje smještaja.

Mreže električnih kablova na ulicama

Prvi utisak o Kathmandu-u nije bio impresivan, posvuda je bila prljavština, blato, saobraćaj, napola napravljene (ili porušene) zgrade, mreže električnih kablova i smeće. Još uvijek se mogu vidjeti tragovi zemljotresa iz 2015. godine kada je više od 9,000 ljudi poginulo, a više od 600,000 domova uništeno.

Pogled sa krova Peacocka

Nakon 45 minuta vožnje konačno smo stigli do Peacocka. Peacock ima 7 soba u ponudi, a od tih 7 soba samo jedna ima normalnu visinu stropa i nalazi se na zadnjem spratu pored izlaza na krov. Iako su stropovi bili niski, sobe su predstavljale predivan spoj novog i starog sa katancima na vratima i modernim mašinama za kafu, sa ćilimima od pruća i električnim dekama u krevetu, sa bojlerima na gas i podovima od cigle. Ovi ljudi posjeduju tako malo, ali i sa to malo su čuda napravili.

Peacock Guesthouse Patan, Kathmandu

Nakon čekiranja i oduševljena preslatkim sobicama odlučili smo da odemo na večeru u obližnji restoran po preporuci domaćina. Zamislite tek naše oduševljenje kada su nam poslužili pivo Mt. Everest od 650 ml – definitivno opravdava ime. Ja sam se odlučila da probam tradicionalno jelo Dal Bhat (“dal” znači leće, a “bhat” riža), ali iskreno nije mi se baš svidjelo i ne bih ga opet jela. Nakon večere prošetali smo malo po Patan Durbar trgu koji je izgrađen u prelijepom Nawari stilu arhitekture koji je mješavina crvene cigle i jedinstvenih rezbarija drveta. Oko trga se nalazi mnoštvo uličica sa preslatkim kafeima, barovima iz kojih dopire tiha rock muzika, hramovima, mjestima za molitvu i psima lutalicama.

Nakon relativno neprospavane noći (neko se derao u sobi preko puta mog prozora, neko se penjao po krovu, neko se usred noci selio i šta sve ne) alarm me probudio u 7 ujutro. U 9h vozač je došao po nas i odveo nas u mladoženjinu kuću. Tu smo dočekani od strane njegove porodice kao da smo njihovi najblizi. Svi su se potrudili da nas pozdrave, popričaju sa nama, da nas ugoste, najedu i napiju. Tamburaši su svirali, gosti su plesali i na momente je sve ličilo na naše svadbe sa Romima. Skoro sve žene su nosile crvene sarije ili imale neki crveni detalj i crvena boja je trebala da donese sreću mladencima. Ukoliko niste sigurni šta obući na Nepalsku svadbu, sa crvenom bojom nikad nećete pogriješiti.

Nastavit će se…..