Tag Archives: posao

Francova prica

Moje ime je Franco. Porijeklom sam iz Čilea i u 25-oj godini sam se zaputio da radim na prekookeanskim kruzerima na kojima sam proveo zadnjih 13 godina, radeći i ploveći svuda po svijetu. Najviše sam se zadržao na poziciji konobara, a tokom svih tih godina sam promijenio tri kompanije. Odluku da odem na brod sam donio najviše zbog novčanih problema, jer sam se morao brinuti za svoju porodicu, plaćati račune i štedjeti, a u Čileu je u to vrijeme situacija bila teška. Sve ove godine mi je nedostajao život na kopnu, ali sam se vremenom naviknuo i na život na brodu. Sjećam se da sam skoro svaki ugovor barem jednom oplakao. U početku je bilo teško, nisam mogao razumjeti loš engleski, osjećao sam se izgubljeno, bez ikakve ideje o ovom poslu, o radu hotela i restorana i sa slabim poznavanjem terminologije. Tih dana nije bilo limita koliko sati dnevno ćete raditi, pa se sjećam da sam jednom radio 17 sati, a drugi put zbog crvenog koda 20 sati. Cipele su bile osigurane od strane kompanije i to su bile sigurnosne cipele koje su bile teške kao kamenje, pa su mi noge krvarile sedmicama. Napor je predstavljalo i oblačenje i skidanje cipela, a na bolovanje ste mogli zaboraviti. U toj kompaniji, ako ste htjeli ići na bolovanje, morali ste vašu zamjenu platiti iz vašeg džepa. Plate su bile mizerne, a sve što ste zarađivali tokom tog ugovora su bile napojnice tako da ste morali raditi bolesni ili čak i sa slomljenom rukom, kao što sam ja radio dvije sedmice.

Pored svega toga teško mi je padalo i mijenjanje vremenskih zona, neregularni rasporedi, loša hrana, bolovi, tuga, neljubaznost gostiju i posade, nemirno mora sa tajfunima i olujama, cimer koji hrče ili pravi zabavu kada vi želite spavati, treninzi i razmišljanje šta se dešava kod kuće. Povrh svega, počeo sam piti jer je alkohol sve to olakšavao.

Život na brodu podsjeća na život na nekoj drugoj planeti. Da li ćete izgraditi ili uništiti svoj karakter, zavisi samo od vas. U svakom pogledu je stresno, pa se naučite nositi sa različitim nivoima stresa. Upoznat ćete nevjerovatne ljude. Zabavljat ćete se kao kad ste imali 16, ponašati se kao tinejdžer i raditi kao životinja. Ali na kraju kada pogledate iza sebe, bit ćete ponosni šta ste sve izdržali i koliko možete raditi, a da ne doživite kolaps ili ubijete nekoga. Ukratko, normalni ljudi ne opstaju dugo u ovom poslu, morate imati neki drugačiji čip u svom mozgu. Najbolji dio ovog posla su prilika da zaradite novac, steknete prijatelje i ako ste dovoljno sretni, upoznate i partnera za život. Putujete, zabavljate se, učite posao i gradite karakter. Negativna strana je da ovaj posao može biti kao droga i da lako završite u začarnom krugu, ne odrastete, a postanete stari veoma brzo. Ja sam promijenio tri kompanije i nema nešto što se zove najbolja kompanija u svemu. Kako odrastate, tako vidite stvari u drugačijem svjetlu. Mislim da je za mene lično najbolja bila zadnja kompanija, zato što sam mogao pomoći drugima da rade bolje i tako doveo naš brod na prvo mjesto u floti. Ali, sa druge strane, najviše sam se zabavljao u prvoj kompaniji, najbolja organizacija je bila u drugoj, ali mislim da sam sveukupno najviše uživao u zadnjoj. Ono što me motiviše je kontinuirani napredak u svakom pravcu, premašivanje rezultata i da radim što bolje mogu. Motivira me da postanem primjer drugima i da ih mogu naučiti da što bolje rade. Motivira me da pomažem ljudima da postanu bolje osobe i da guraju sami sebe da rade više nego što su mislili da mogu. Jednostavno, ugostiteljstvo je moje područje i volim ga. Na mom prvom ugovoru su mi govorili „kada ti morska voda jednom uđe u vene, nikad nećeš biti daleko od okeana“. Samim tim i ja ću uvijek biti vezan za ovaj posao, ali neću više raditi na brodovima. Upravo ovaj posao mi je otvorio druge mogućnosti u životu. Na brodove se više ne vraćam, a planovi za budućnost su još uvijek u realizaciji. Što se tiče ovog posla, preporučio bih ga ljudima koji mogu biti daleko od kuće i koji nisu nasilni, ljudima sa smislom za humor, ljudima koji žele da iskuse tešku stranu života i da rade više nego što su ikad u životu radili. Ovaj posao je dobar da se uštedi novac za fakultet, kuću ili da se započne neki posao. Zapamtite, ne radi se o tome koliko možete zaraditi, već koliko možete uštedjeti. Ak ste dovoljno ludi i ne uklapate se u društvo, ovaj život je idealan da ga učinite vašim životnim stilom.

Advertisements

Dobar vs. los dan

Jedan od tih dobrih dana započinje ustajanjem u 6 sati. Slijedi tuširanje, oblačenje uniforme, stavljam oznaku za ime, šminkam se, uzimam telefon, ključeve i trčim u ured da se upišem do 15 do 7h. Upisujem se, uzimam ključeve sekcije i iz lockera vadim svoju kanticu sa hemikalijama. Prije nego krenem čistiti moram provjeriti da li moram svojim gostima poslužiti doručak, jer je i to moja dužnost, pa idem u pantry4 i pregledam kartice za doručke. Uglavnom unutra srećem i Anu M. s kojom na brzinu i krišom pojedem nešto, iako po američkom Zakonu o javnom zdravstvu (USPH-u) ne smijemo to raditi. Nakon što pregledamo kartice svaka odlazi u svoj hodnik i čeka da gosti izađu. Imamo svoju ostavu gdje držimo peškire, posteljinu i korpe sa hemikalijama. Nekad čekam i do 8h i čim neko od gostiju izađe, ulazim, palim muziku i krećem sa čišćenjem. Imam 9 soba da pospremim, pa završavam negdje između 13-14h. Ukoliko smo u luci i ne moram ostajati na brodu izlazim vani. Vraćam se na brod najkasnije do 17.30h, presvlačim u noćnu uniformu i nastavljam raditi drugu smjenu. Međutim, često se desi da ste IPM5 ili ste dežurne, pa tako radite ili A-Watch ili B-Watch. A-Watch znači da nakon prve smjene nastavljate raditi do 16h, a B-Watch znači da u smjenu dolazite opet u 16h i radite do kraja druge smjene. U obje dežure nosite telefon na koji se javljate i radite room service, isporučujete rublje i udovoljavate zahtjevima gostiju. Nakon posla idete u bar na piće sa kolegama i onda na spavanje do novog alarma.

Ipak, ponekad vam radni dan izgleda kao iz zone sumraka. Alarm vam nije zvonio, ali zato zvoni telefon, a sa druge strane je supervizorka koja vas pita jeste li se naspavali i imate li namjeru danas raditi. Možda vam ovo zvuči simpatično, ali ona to sve izgovori ironičnim tonom kojim vam jasno daje do znanja da ste se iste sekunde nacrtali u uredu. Nakon što na brzinu navučete uniformu, trčite u ured gdje se morate upisati u knjigu kašnjenja. Ako u jednom mjesecu zakasnite tri puta dobijete verbalno upozorenje (Verbal Warning).

Kao za inat gosti kasno počinju izlaziti iz soba, a u 10h slijedi vježba spašavanja koja vam uzima još dodatnih sat vremena. Alarm se oglašava, objavljuju „bravo code“, koji označava požar na brodu. Sekciju napuštam i trčim u sobu po jaknu za spašavanje i sigurnosnu karticu. Jakna za spašavanje je narandžaste boje i stavlja se oko pasa. Oko vrata stavljate sigurnosnu karticu na kojoj je naznačen vaš broj, dužnosti i gdje se javljate u stanicu. Vraćam se u svoju sekciju, evakuišem sobe i čekam naredni alarm. Nekad gosti nisu sigurni šta se dešava pa im moram objašnjavati da je u pitanju vježba i da ne brinu. Poslije narednog alarma trčim na otvoreni deck gdje su smješteni brodovi za spašavanje i javljam se u svoju hitnu stanicu i čekam da me prozovu. Ukoliko se nisu svi pojavili koji su prozvani, vježba se oteže dok se ne lociraju svi članovi posade. Nakon vježbe spašavanja trčim nazad u sekciju i taman u 14 h kad trebam zavrsiti smjenu, zovu me na Set-up trening.

Trening završava do 15h i imam tačno sat vremena za odmor jer sam B-Watch. Idem u kabinu i čim sam legla mislim da sam morala ponovo ustati. Odlazim opet u smjenu i čekam pozive. Telefon zvoni i gošća želi deset malih čaša vode, kruške i grožđe. Narednih pola sata tražim kruške po brodu i odnosim na vrata. Zvonim nekoliko puta, ali niko ne otvara. Trčim nazad na sastanak prije druge smjene na koji naravno kasnim, i onda opet trčim da uradim noćni servis, a supervizorka mi dolazi u inspekciju to veče. Odlazim nazad u kabinu i samo se srušim na krevet do narednog jutarnjeg alarma. Naravno, pored osnovnih dužnosti koje morate svaki dan obaviti, imate i dodatne koje podrazumijevaju čišćenje čoškova tepiha, poliranje drški od namještaja, čišćenje vrata, dubinsko usisavanje i dubinsko brisanje prašine, kao i čišćenje odvoda. Kao sobarica sve smeće koje iznesete iz sobe morate razdvojiti na papir, plastiku, boce, staklo, organski otpad, a baterije i igle bacate u posebne kutije. Ukoliko ne odvajate smeće kako treba, vode vas u glavnu sobu na brodu za reciklažu koja miriše kao kontejner i tu vas tjeraju da gledate kako se razdvaja smeće.

Nakon mjesec dana naučite kako stvari na brodu funkcionišu, znate gdje se sve nalazi i naviknuli ste se na takav način života koji je često vrlo intenzivan, naporan i stresan, ali i dovoljno uzbudljiv i interesantan da izdržite. Stekli ste prijatelje sa kojima se družite, izlazite vani i odlazite u bar za posadu nakon druge smjene. Ako ste slobodni, imat ćete dovoljno prilika da upoznate nekoga ko bi vam se mogao svidjeti. A možda vam se desi i ljubavna veza kao i meni.

Prethodni post: