Tag Archives: traveltheworld

Kathmandu Wedding Bells (Part I)

I honor the place in you where the entire universe dwells. I bow to the place in you that is love, light and joy. When you and I bow to our true nature, we are one. My soul recognizes your soul. We are the same, we are one. I honor the place in you that is the same as it is in me.

So much love and peace and meaning behind simple Namaste!

I had Nepal on my bucket list for quite some time and mostly because of the Himalayas. However, as I still don’t have enough money, stamina and courage to visit the base camp (I have no interest in climbing the summit and ending up frozen across the mountain like 200 other bodies found until now) I decided to opt for free drinks on the wedding of my work colleague in Kathmandu. I was also attracted to Nepal because of it’s people who are one of the most peaceful and welcoming people I have ever met. In Dec I have received a beautiful red invitation written by the hand of his uncle. The tradition in Nepal requires the oldest family member to invite the guests and his uncle was the eldest. The wedding was planned to last for 2 days with the first day being the most important one.

So here we were, 6 of us, flying in small Fly Dubai Boeing, drinking beers and looking forward to this “cultural” trip. On 24th of Jan 2019 for the first time in our lives we have touched the ground of Tribhuvan International Airport in Kathmandu. If you have Bosnian passport like me you can get tourist visa on arrival which costs 25$ for 15 days. Before passport control you are required to fill in “arrival card” and after that you need to visit the airport kiosk and fill in the online form. After you fill the form, the kiosk will give you a little paper and with that paper you will go to cashier to pay for the visa. After the payment you will proceed to the passport control and immigration. If you are lucky (and I am obviously not!) you will go through it fast. Otherwise, you will end up 1 standing 1 hour in a line waiting for deadbeat officer to ask you questions like “When you were born?”, “What is your name”, “Where are you going?”. Finally after this torturing we were outside the airport trying to avoid taxi scammers. Our friend told us to look for registered stand and to negotiate the price before so we followed his advice to get to the accommodation. We booked little hostel Peacock close to Patan Durban Square. During the taxi ride I spotted the tangled electrical cables, dirt, crazy traffic which is so typical for Asian countries and I could still see the consequences of 2017 earthquake.

Tangled Electrical Cables

After a long 45 minutes, we have finally arrived at our destination. Peacock has 7 rooms in the offer and they are not made for people taller than 1.60 cm. However, they were a super cute mix of old and new, wooden rugs, electrical blankets, gas water heaters, and coffee machine, hence I was ready to live like a hobbit for the next 4 days.

In the evening we went for dinner in a probably overpriced, nearby restaurant where I ordered traditional dish Dal Bhat (“dal” means lentils and “bhat” stands for rice) and mulled wine. For beer lovers, I would recommend ordering 650 ml beer Mt. Everest which does justice to its name. After the dinner, we went for a walk around Patan Square built in distinct Newar architecture style which is a mix of woodcarving, stone, brink, and brass craftsman and belongs in the list of the highest achievements of humankind (I read that somewhere). Around the square, there were so many little streets and pathways with cute cafes, rooftop bars playing rock silently, Hindu temples, and stray dogs.

Peacock Hostel

By midnight I was in bed, but all my hopes for a good night sleep were flushed down the toilet. I could hear people shouting, moving house, the dog was barking and as soon as I closed my eyes I could hear my alarm buzzing. At 9 am the driver picked us up and took us to the groom’s house were we have received with a warm welcome and attention. Most of the women were dressed in red sari’s because red is considered to bring love and happiness to the newlywed home, so if you are not sure what to wear to Nepalese wedding you will not make mistake with red dress or any other detail.

Funny fact: I have left my mobile phone in my husband’s car and only figured out when I was already at the gate. And as one of my friends said I was “shamelessly taking photos with my big iPad for the next 4 days”.

Advertisements

Jezero “Llanquihue” i Nacionalni park Alerce Andino – Upoznajte Chile

Nakon tri dana istrazivanja misticnog i prelijepog otoka Chiloe vratili smo se na kopno i nastavili istrazivati podrucje oko drugog najveceg jezera “Llanquihue” u Chile-u. Na obalama ovog jezera se nalaze mali i lijepi gradici poput Puerto Varasa, Frutillar Baja, Puerto Octaya i Puerto Clockera, a iznad njih se nazire snijegom pokriveni vrh vulkana Osorno.

Obzirom da smo imali samo dva dana u ovom podrucju nas prvobitni plan je bio da posjetimo vodopade Petrohue, da istrazimo gradice oko jezera i da planinarimo u Nacionalnom parku Vicente Perez Rosales.

Naredno jutro smo rano ustali, doruckovali, obuli planinarske cipele, spakovali ruksake i krenuli. Jedna stvar koju sam cula o Patagoniji se definitivno pokazala tacnom – vrijeme je apsolutno nepredvidivo i dnevno se mogu promijeniti 4 godisnja doba. U jednom trenutku se vozite u magli i kisi, a u narednom trenutku sunce sija i horizont je cist.

Nakon 2h voznje kroz maglu konacno stizemo u Vicente Perez Rosales nacionalni park. Boje prirode i ljepota ovog parka su nesto nerealno. Okolo se prostiru zelene sume i poljane divljeg cvijeca, u daljini se nazire planinski lanac Ande, a ispred nas tamno plavo jezero Todos los Santos. U blizini odjekuje sum vodopada nadjacan jakim vjetrom. Ali, vrhunac je sezone, park je prepun turista i pronalazak parkinga je prvi izazov. Nakon sto smo se parkirali odlazimo u setnju pored jezera da otkrijemo gdje se tacno nalaze vodopadi.

Snijegom pokriveni vrh Osorno vulkana

Tada smo otkrili da smo vec prosli pored vodopada, a nismo ni skontali. Petrohue vodopadi se nalaze na jednom kraju jezera Todos los Santos. Ovaj dio parka je pod zastitom i placate simbolicnu ulaznicu. Kada smo konacno stigli do naseg odredista, docekao nas je ogroman red, pa smo odlucili da se vratimo naredni dan rano ujutro jer nismo zeljeli protraciti ovaj divan dan u cekanju. Odlucili smo da idemo u istrazivanje gradica okolo jezera. Ostala sam bez teksta posmatrajuci predivnu divljinu, vulkan Osorno i nepregledna polja divljeg cvijeca. Ne postoje rijeci kojima bih mogla opisati ljepotu ovog podrucja jezera i mislim da u zivotu nisam vidjela ljepsu prirodu. Naravno, i bosanska priroda je prelijepa, ali kordiljeri Andi i vulkana u daljini su nepregledni.

Vjetrenjaca sa pogledom na Osorno

Nasa naredna destinacija je Frutillar Bajo, poznati turisticki gradic koji ima divan pogled na Osorno vulkan. Vecina kuca u ovom gradicu je izgradjena u njemackom stilu arhitekture i mislim da sam uslikala sve i jednu kucicu koju sam vidjela. Parkirali smo se ispred njemacke kolonije koja danas predstavlja muzej i podsjetnik na nacin zivota stoljecima unazad. Cim smo zakoracili u unutrasnjost vratili smo se u 19-ti vijek i vrijeme kada su njemacki imigranti prvi put naselili ove prostore.

Nakon posjete muzeju prosetali smo uz obalu i posjetili poznati teatar “Teatro de Lago” i instagramicni drveni dok. Frutillar je poznat kao grad muzike i koncerti se desavaju tokom cijele godine. Takodjer, ovaj teatar predstavlja i najveci akusticni teatar ikad izgradjen u Juznoj Americi.

Pogled iz Njemacke kolonije na Osorno

Poslije setnje sjeli smo u mali kafe gdje smo uzivali u poznatoj “strudli” i kafi. Ovaj gradic je vjerovatno jedan od najljepsih gradica koje sam vidjela, kao malo seoce iz neke bajke.

Frutillar Bajo

Oko 8.30 uvecer smo sisli do obale da gledamo i fotografisemo zalazak sunca. Trenutno je plima vrlo niska i plaza se prostire kilometrima pa je tesko razlikovati nebo od pacifickog okeana. Nakon zalaska sunca nebo je promijenilo boju u purpurno zutu i pozeljela sam zauvijek ostati tamo.

Iako smo namjeravali naredno jutro ustati u 6 i voziti nazad u Petrohue, kisa i vjetar su nas probudili usred noci i poremetili nase planove. Obzirom da smo vrlo lose spavali, naredno jutro smo tek ustali oko 10. Vec je bilo kasno da idemo u Petrohue, pa smo odlucili da odemo u nacionalni park Alerce Andino koji je udaljen pola sata. Kao sto samo ime govori, u parku se nalazi najstarije drvo u Juznoj Americi nazvano “Veliki Djed“. Cim smo napustili drvenu kabinu, kisa je pocela padati. Ali, posto smo mi tvrdoglaviji do kise ipak smo odlucili da idemo na planinarenje. Nakon sto smo stigli u park vidjeli smo jos vozila i grupicu starijih turista sa kabanicama i planinarskim stapovima. E pa kad mogu oni, sigurno mozemo i mi i krenuli smo za njima utabanom stazom do vodopada i Velikog Djeda.

Dok smo hodali kroz sumu sjetila sam se pjesme Misty Mountain Cold iz filma Hobiti “Far over the mist mountains cold, To dungeons deep and caverns old“.

Iako je kisa sve jace padala, mi smo odlucili da zavrsimo sto smo poceli pa smo sve dublje isli u park. Hodali smo kroz blato, preko drvenih mostica i pored pumine pecine dok nismo konacni stigli do vodopada i Velikog Djeda. Legende kazu da je prije bilo i starijeg alerco drveca, ali spanski konkvistadori su ga posjekli tokom naseljavanja kontinenta.

Vodopad u nacionalnom parku Alerce Andino

Na putu nazad odjeca nam je bila potpuno mokra, ogladnili smo, ali smo bili i dalje u dobrom raspolozenju, smijali smo se i salili. Takodjer bili smo iznenadjeni koliko ljudi smo sretali usput i cinilo se da niko ne mari mnogo sto kisa pada. Cim smo stigli do auta, na brzinu sam se presvukla u suhu odjecu i krenuli smo u potragu za hranom. Uvecer smo opet sisli na plazu, uzivali u zalasku sunca, svjezem vazduhu i hladnom pivu. Naredni dan smo ujutro rano imali let nazad za Santijago odakle sam ja dalje nastavljala za Dubai, a Franco je putovao nazad u Vinu del Mar.

Pogled na Alerce Andino Nacionalni Park sa plaze

Hasta luego Chile, vidimo se dogodine! 🙂

Povezani clanci:

Valparaiso – Na putu u rajsku dolinu

Provincija Valparaiso (Renaca and Concon) – Upoznajte Chile

Santiago de Chile – Upoznajte Chile

Life Far Away from Land

As some of you know I used to work on board cruise line ships from 2012 – 2014. Altogether, I did 4 contracts for 2 different companies and before the end of the 4th contract I gave in my resignation and disembarked in Dubrovnik in Croatia. During those days I used to write a blog about my experience and life in the white metal box, however, that blog was removed and my posts were collected in the book I haven’t published yet.

New Zealand, IPM ( In Port Manning)

Today, almost 8 years later I still think that this experience was the highlight of my twenties and it changed my life in so many different ways. I have become more self-confident, self-aware and resilient person. I learned what means “hard work” and how to save money. I have sailed half of the Earth and improved my English which helped me to move to UAE later on. Moreover, I have met so many different people and finally I have met my husband on board.

Greece, Mykonos

In the next post I will be sharing the steps that you need to take to embark yourself on this difficult, but rewarding journey. The ship has also changed lives of many of my friends who are sailing even today.

The first port I have visited, France, Honfleur

tian tan buddha – Vikend u hong kongu

Proljeće – početak maja! Četvrtak – kraj radne sedmice! Poslije posla, u 6 pm F. dolazi po mene i zajedno se vozimo prema aerodromu u Abu Dhabiju. Vikend se poklopio sa njegovim letom i odlučila sam da mu se pridružim na letu za Hong Kong. Iako je let dug, karta je jeftina, a viza mi nije potrebna tako da sam odluku donijela bez dvoumljenja.

Let od 8h do Hong Konga sam uglavnom prespavala i oko 10h ujutro smo konačno stigli u hotel. Nakon čekiranja, na brzinu smo se spremili i izašli da hvatamo autobus koji nas je trebao odvesti do žičare
Ngong Ping koja nas je dalje odvela do Tian Tan Buddhe.

268 stepenica do vrha…ali vrijedi svakog koraka…

Žičara Ngong Ping je duga 5.7 km, a vožnja u jednom pravcu traje oko 25 minuta. Ovaj sistem žičare je malo drugačiji od ostalih jer je gondola smještena na dvostrukom kablu i vožnja je podijeljena u tri sekcije tako da gondola dva puta skreće i pruža pogled od 360 stepeni na Thun Chung luku, Hong Kong aerodrom, Kinesko more, šume na planini Maitreja i konačno Tian Tan Budhu. Nakon turbulentne vožnje kroz maglu i vjetar sa glasnim Kinezima konačno stižemo do Ngong Ping sela odakle šetamo do bronzane statue Tian Tan Bude.

TIAN TAN BUDDHA

Bronzani Tian Tan Buddha je smješten na Lantai otoku i izgrađen je 1993. godine. Visok je 34 metra, a težak 250 tona i smješten je na pijedestalu u obliku cvijeta lotusa. Desna ruka mu je podignuta u visinu ramena sa presavijenim laktom i dlanom okrenutim prema vani što predstavlja zaštitu i blagoslov svim ljudima.

Brončane “deve” smještene oko Bude.

Oko bude se nalazi 6 brončanih statua “deva” koje nude poklone Budi (cvijeće, incense, lampu, voće, balzam i muziku). Ovih 6 poklona predstavlja 6 perfekcija Budizma – moral, strpljenje, darežljivost, energiju, meditaciju i mudrost. Mene je ovo mjesto oduševilo svojom jednostavnošću i prirodom koja ga okružuje. Vrijeme je bilo oblačno i vjetrovito sa ponekom zrakom sunca, ali meni takvo vrijeme uvijek prija jer sam 9 mjeseci okružena vrućinama i pijeskom. Pa svaki bijeg u prirodu iskoristim za regeneraciju. Nakon posjete Budi svratili smo do obližnjeg budističkog manastira – Po Lin.

Nakon povratka u grad svratili smo u kineski restoran na večeru. Niko od konobara nije govorio engleski jezik tako da je naručivanje hrane trajalo preko 15 minuta. Posmatrala sam ljude oko nas koji su pričali na kineskom, porodice su sjedile zajedno i dijelile obroke i mi smo uživali u kineskoj hrani i smijali se. Poslije vecere smo uhvatili prevoz nazad do hotela gdje smo se bukvalno onesvijestili od umora.

Naredni dan smo planirali posjetiti centralni dio Hong Konga, ali naš plan baš i nije išao kako smo zeljeli. Od pocetne ideje da ustanemo oko 8 mi smo ustali tek poslije 11 sati ujutro tako da nam je ostalo samo 3h do leta. Spremili smo se i izašli na ručak i u šetnju prije povratka u Abu Dhabi.

U Hong Kongu sam otkrila prodavnicu ženske garderobe J. Closet koja me oduševila svojim stilom, udobnim materijalima i jednostavnim krojom pa sam usput malo i shopingovala. Nakon povratka u hotel bilo je vrijeme da se spremimo i krenemo nazad u Abu Dhabi.

Mene je fascinirao erodrom u Hong Kongu. Organizacija je stvarno odlicna. Čekirala sam se brzo, uhvatila voz do svog gate-a, večerala kinesku hranu i sačekala let. Na letu su me tretirali kao kraljicu, sjedila sam sama, F. mi je donio vode, voća, hrane, čokoladica i ubrzo sam opet spavala. Da je bar svaki mjesec jedan ovakav vikend?!

Taksi služba…

Nakazne stambene zgrade…