Tag Archives: vjencanjenaplazi

Dream wedding on Seychelles – Part I

I have never been a girl who was dreaming about a prince, a long white dress, or a perfect, expensive wedding. Actually, I was the type of girl who would go to other people’s weddings just to get some free drinks and dance and bet how long their marriage would last. However, as most of the other girls I still did have my romantic side, and only one wish “if I ever get married to do it on the beach barefoot“. So one day the Universe decided to make my wish come true and he decided that I will marry Chilean on the beautiful beach in Seychelles.

After 4 years of “turbulent and long-distance” relationship it was time to make some big decisions. So one day I said to my Muchacho “or you are marrying me or I am leaving” and that was it – sorry ladies to disappoint you but no engagement ring, no romantic proposal, no dinner with candles, no sweet talk. We set the date, first it was November, and then we moved to February and then I didn’t believe it anymore until it would happen.

As we live in Dubai and we are from two different countries, from two different continents we had to think of a simple and fast wedding that wouldn’t require much paperwork. I had a friend who did it on Seychelles before me and she shared the agency and all other details with me, so I decided to follow her steps. As I am a planning-freak I started the process 4 months before just to be on a safe side. I have contacted the agency, chose the package, chose accommodation, found a dress, checked the weather, went to Bosnia to translate the birth certificate, hosted my parents in Dubai and the next thing I remember – we were at the airport.

On 25th Feb 2018 after 4h of flight we have landed on the beautiful tropical island of Mahe. Mahe is also the biggest island where the capital city of Victoria is located. We booked accommodation on Eden Island which had a great location. Half an hour after landing we were already in our little villa in the middle of the mini jungle. They also gave us a little buggy to drive around the island and to the nearby mall. After a short break, we took the buggy and decided to explore our little paradise. The weather was cloudy and the storm was coming but we didn’t care. We were admiring the green lush hills, the fresh air, the smell of the salty ocean, and little crabs on the white-sand beach. After a while, it started raining so we have decided to go back home and enjoy the view from our terrace before the “big day”. We were exhausted both mentally and physically and before 9 pm we were already sleeping. Honestly, I don’t remember the night I slept so good and relaxed – zero “bride to be” stress.

The storm is coming

26 Feb finally. The agency Marco Pross took care of everything, and we only had to show up at 1 pm when the driver was supposed to pick us up and take us to the beach. As I heard this agency is held by Sonja and Marco who run away during the Balkan war in the 90s. Unfortunately, I didn’t have a chance to meet them, however, it went through my head how small the world really is.

That morning I opened myself a beer and started doing my make up and hair at the balcony and Franco went to swim a little bit. No special wedding dress, no hair dresser, no make up artist and the most important – no stress.

15 minutes before the pick-up time it started raining again and they sent us a message from the agency to ask if we would like to delay the wedding for the next day. We both said “no” at the same time as we didn’t want to waste one more day and go through this process again. Soon the driver picked us up and took us to the beach called Anse Intendance. After 45 minutes we arrived and my braid maid was waiting for me to give me the flowers and take us to the pavilion. We walked through some mud for a few minutes before we saw a beautiful pavilion on the beach.

And that was the last time his friends saw him….
Advertisements

Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio II

Vjencani paviljon

Postoji poslovica koja kaze da sreca prati hrabre, lude i djecu. Cini mi se da nas dvoje imamo pomalo svega i onog trenutka kada smo zakoracili na prelijepu tirkizno bijelu Anse Intendance plazu kisa je prestala. Prelijepi crveno-bijeli paviljon sa cvijecem se nalazio ispred nas i polako smo koracali prema velikim kreolskim stolicama i stolu. Simpaticna maticarka je otvorila ceremoniju pitanjima o porijeklu, religiji, godinama i zanimanju. Iako smo pokusavali ostati ozbiljni, jednostavno nismo mogli i sve vrijeme smo se smijali. Nakon uvodnog dijela uslijedili su bracni zavjeti sa moje i njegove strane uz stavljanje zlatnih burmi i obavezno “Yes, I do“. Nakon 15-ak minuta dobili smo dozvolu da prvi dio ceremonije zakljucimo poljubcem.

Ceremonija vjencanja
Simpaticna maticarka. Zelim njen posao! πŸ™‚

Nakon prvog dijela uslijedila je kratka pauza, dok su kum i kuma servirali tortu i sampanjac. Od samog pocetka imali smo fotografkinju koja je zabiljezila najbitnije trenutke i onda je slijedio photoshooting narednih sat vremena. Iako su vjencanja na plazama na svoj nacin romanticna, taj sat slikanja nama je bio naporniji nego da smo ga proveli u teretani. Od samog pocetka ceremonije nije proslo ni 20 minuta, a mi smo vec bili potpuno oznojeni, glava me je boljela od vijenca cvijeca koje je bilo pretesko i uporno spadalo, haljina se lijepila za tijelo, frizura se spustila cim sam izasla iz kuce, a sminka se otopila brzinom svjetlosti. Sampanjac je polako odradio svoje i onako pomalo pijani i oznojeni smo pokusavali pozirati. Po pijesku je bilo skoro nemoguce hodati jer su nam stopala stalno upadala, sunceve zrake su se probijale kroz oblake i zbog bjeline pijeska i plaze hodali smo okolo kao dva slijepca. Na plazi smo bili glavna atrakcija i svi su gledali u nas, pa je neki lopov iskoristio priliku i opeljusio neke Ruse.

Iako smo uspjeli uraditi sve poze koje smo zeljeli u tih sat vremena, cini mi se da nam je slikanje uzelo i zadnji atom snage i jedva smo cekali da se vratimo u nase malo gnijezdo. Danas se pitam kako kod nas u Bosni ljudi imaju snage da sate i sate provedu na svadbama, a nas su dva sata slomila. πŸ˜‚

Vjencanje je proslo bez porodice i prijatelja jer su okolnosti bile takve, ali sa druge strane bar smo bili postedjeni stresa sta ce ko reci ili misliti, da li ce sve proci dobro, ko ce prevoditi i na koji jezik, da li su gosti zadovoljni i da li ima dovoljno pica i hrane za sve.

Na kraju dana mi smo bili sretni i zadovoljni kako je sve ispalo. Imali smo nasu bajku na plazi na Sejselima okruzeni indijskim okeanom i bujnom zelenom sumom. Osim vrucine nismo imali nikakvog posebnog stresa, smijali smo se, pozirali, pili i zezali. Ne znam sta ce buducnost donijeti, ali ce ostati jedna prelijepa uspomena na jedan februarski dan.

Nase najdraze fotografije sa vjencanja mozete pogledati u nastavku.

Meni licno najdraza fotografija…
Pinterest – mjesto gdje smo trazili ideje za slike

Prethodni post Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio I

Vjencanje i medeni mjesec na Sejselima – dio I

Eden Island – Mahe, Sejseli

Nakon 4 godine veze na daljinu F. i ja smo odlucili da kazemo “Yes I do” bosonogi na plazi na Sejselima. Obzirom da je Dubai grad u kojem postoji mnogo parova razlicitih religija, nacionalnosti i rasa mnogi se odlucuju za vjencanje na Sejselima i takvi brakovi su popularni pod nazivom “sejselski brakovi“. Ja poznajem najmanje sest parova koji su dali zavjete na Sejselima, ukljucujuci i nas dvoje. Mi se i dan danas smijemo kada se sjetimo svega sto je pratilo nas “special day“.

Zasto su Sejseli tako popularni kao destinacija za vjencanje za ljude koji zive u Dubaiju?! Najveci razlog jeste zbog vrlo jednostavne procedure i minimalne papirologije (pasos, rodni list i potvrda da niste u braku). Zatim blizina ostrva jer direktan let traje oko 4 sata iz Emirata. I konacno predivna priroda ovog sakrivenog tropskog raja u Indijskom okeanu. Na Sejselima zivot prolazi sporije, ljudi su opusteni, neoptereceni, a vjencanja su vrlo popularna tokom cijele godine.

25. februara smo sletjeli na maleni aerodrom na otoku Mahe. Mahe je ujedno i najveci otok gdje je smjesten glavni grad ove ostrvske zemlje, Victoria. Vec pri slijetanju sam se odusevila bujnom prirodom, zelenilom, plazama i tisinom koja je vladala i bilo mi je jasno da ce mi Sejseli lako prirasti srcu.

Jedna od plaza na Eden Island-u

Smjestaj smo bukirali na Eden Islandu – luksuznom naselju na odlicnoj lokaciji. Eden Island je ustvari mali poluotocic na kojem su smjestene prelijepe, luksuzne kucice i u cijoj neposrednoj blizini se nalazi mali shoping centar sa restoranima, lukom i supermarketom. Check-in je prosao lako i ubrzo smo bili u nasoj maloj vili koju smo rezervisali za narednih 5 dana. Pored kljuca za sobu dobili smo i mali buggy (malo motorno vozilo slicno auticima za golf) koji je trebao da nam olaksa kretanje oko ostrva. Nakon razgledanja sobe i brzog otpakivanja uzeli smo buggy i krenuli u istrazivanje naseg malog ostrvskog raja. Vrijeme je bilo oblacno i kisovito, ali mi smo odusevljeno uzivali u toploj ljetnoj oluji, pogledu na zelene planine i brodice. Bijela pjescana plaza je bila prepuna malih rakova i drugih zivotinjica i sve je nekako djelovalo idilicno i mirno. To vece smo zaspali u 9h uvecer uzivajuci u zvucima tropske kise koja je padala svu noc i dugo nismo ljepse i boje spavali.

Luka na Eden Islandu

Osvanuo je 26.02. i dan naseg vjencanja. Agencija Marco Pross se pobrinula oko organizacije svega, a nase je bilo jedino da se pojavimo u dogovoreno vrijeme. Na Sejselima postoji mnogo agencija koje se bave organizacijom vjencanja, ali mi smo se po preporuci prijatelja odlucili za ovu i za paket aranzman Coconut Beach Wedding. Navodno, ovu agenciju drze Marco i Sonja koji su porijeklom sa Balkana i ovdje su dosli 90-ih. Ja nisam imala prilike da ih upoznam, ali neki parovi koje poznajem jesu. Jos jedan dokaz koliko je svijet ustvari mali koliko god mi mislili da je veliki i nepoznat.

I to je bio posljednji put da su ga prijatelji vidjeli….

Dva sata prije svadbe sam se pocela spremati, a Franco je otisao na plivanje. Neke djevojke mastaju o vjencanici, velu, profesionalnim sminkerima, ali ja sam odlucila da sve bude sto je jednostavnije moguce. Koktel bijelu haljinu sam kupila na snizenju, kosu sam malo uvila na figaro i malo sam se vise potrudila oko sminke.

15 minuta prije nego sto nas je vozac trebao pokupiti, tropska luda kisa je opet pocela padati. Iz agencije su nam poslali poruku da ce vozac zakasniti i da nas pitaju da li zelimo pomjeriti vjencanje za sutra jer nisu sigurni da li ce i kada kisa prestati padati. Mi smo jednoglasno rekli ne jer nismo zeljeli izgubiti naredni dan, a pritom nismo imali ideju da li ce se sutra uopste i razvedriti jer je u toku bila kisna sezona. Ubrzo je vozac dosao po nas i zaputili smo se prema plazi Anse Intendance. Nakon 45 minuta voznje, parkirali smo se u nekoj mocvari gdje nas je docekala moja “kuma” Tracy, koju sam upravo upoznala. Na sandalama kroz blato i sumu smo polako krenuli prema plazi gdje su nas cekali maticarka i kum kojima se vise ni imena ne sjecam. Ali nema veze, njihova imena pisu na vjencanom listu. πŸ™‚

Nastavit ce se….